on se smiješio. uvijek je bilo lakše smiješiti se ujutro.

bilo je katarzično

more.ljudi.more.ljudi.more.ljudi.more.more.more.more.
ljudi.
rođendani.
izbacivanja.
pijanstva.
ljudi.
alkoholizirani.
more.ljudi.more.ljudi.
more.
plavo.slano.mokro.

superkalifrađilistikekspialidoušs

i aceton.ljubicasti lak.

blah

popila sam mrak

i on je popio mene.zasto je tako vruce? zasto je maja na moru i zasto niko ne zeli lezat na travi na zrinjevcu?

žedna sam.

znoj

mislim da je gotovo.
nadala sam se nekim osjecajima.
al nista.
ne osjecam nista.
ni kraj.
ni zrak.
ni vrucinu zacudo.
neznam
bezvoljna sam
dosadno mie.

nekak se nadam da ce bit bolje.
da ce me ana karenjina spasit.
il more.
il crvčci u ponoc.
il gasenje mobitela.
il bjezanje iz parkica doma da zapalim.
il pricanje sama sa sobom.
il prijatelji?

koji ne javljaju di se ide van.


soba je nepospremljena.

ja nisam sto jesam.

dajte mi da disem.
i da volim.
inace nema smisla.

they should send a poet.

mislim da su stvarno trebali poslati pjesnika. svijet bi bio ljepsi, ne sumnjam u to. svi imamo toliko lica a samo jedno je ono pravo. toliko licemjerja, toliko svada, toliko uzalud potrosenog vremena. toliko zivciranja. nikada ne znas sto mozes ocekivati, sto ce se sutra dogoditi. i moras biti spreman na sve, ali kako tako zivjeti. kako se smiriti kada samo zelis vristati. kako se promijeniti kada ce se uvijek upirati prstom u tebe, podsmjehivati ti se, optuzivati te?
neznam.
mislim da su stvarno trebali poslati pjesnika.on bi znao odgovore. nadam se. on bi znao ne biti tuzan kada ga prijatelj napusti i okrene mu leda. napisao bi pjesmu o suncu i izvoru u sumi i bio bi sretan.
mislim da je sad krajnji cas da posalju pjesnika.

HIPPY ODRAZ U OGLEDALU

puno ljudi. puno ljudi. puno ljudi. puno ljudi. puno ljudi. puno ljudi. puno ljudi. puno ljudi. puno ljudi. puno ljudi.

prijatelji. proljeće. ljetne majice. sladoledi. smrdljivi tramvaji. koncerti. roštilj. maksimir. tripalo parkić. alkohol. džamija. školski demo bendovi. prosvjedi. vijesti rtla. smrt jednog mp4. smijeh. hiperaktivnost. zagrljaji. sunce. proljetnipljuskovi. skraćeni satovi. uzna. mirisi. role. zdrava prehrana. energija. koncentracija. nada. besparica. pokošena trava. suncobran. izležavanje. pomirba. mario x6 . krivi put - kriva ideja. 80's. depra. napušteni parkovi. glavni kolodvor. sotona. sonja. razgovori na emesenu. ništa. visheslaf. vručina. ubojstvo škara? kaubojski bus. dve petice iz engleskog.

prijatelji.



muya - movie night?


i to sve u dva tjedna.

3 samoubojstva iste osobe

1. duhovno
2. psihicko
3. fizicko

ODUSTALA JE.

pogledaj gore.

tek kad prestanem pisati o tome, počet ću vjerovati u to.

ili neću.ovisi o godišnjem dobu.
zašto nikad uvijek ne uspijem poslušat neš kai fakat oću poslušat jer uvijek moram ić jer me jako žuljaju cipele jer ih nisam razgazila i jer uvijek zaboravim vratit knjigu na vrijeme i jer ju uvijek posudim u najdaljoj knjižnici jer nemogu odoljet i onda ne stignem na dogovorenu kavu sleš učenje (not) jer mi uvijek pobjegne tramvaj ili jer uvijek nikad ne stanem u njega i jer je to ironija?

ne.

i zaš ja JA uvijek moram odustat prva neću više to tako da.zašto su buke u komunikacijskim kanalima tako jako izražene i zašto mi nitko neda glazbe i zašto niko nemre shvatit da neam para na mobu već tri tjedna i zašto i ako to shvate i dalje šalju poruke jel je to namjerno? i zašto ja baš tako jako moram znat sve te konjuNktive ak se već nemogu nikak prevest i zašto iam bilježnicu s konjem iz engleskog i zašto nemrem nać neku normalnu knjigu za čitanje i zašto me sad majka zove da dođem jest?

zašto nemrem nać neki kut u ovom jebenom gradu di ću sjest na pod i gledat nebo koe će uvijek bit plavo i prekriveno onim debelim malim bijelim oblačićima i zašto nisam vidla Unu danas i zašto ne osjećam noge?



ZATO ŠTO IMAM KRIVI STAV I SVJETONAZOR. eto zato.

informatika

ppp
(dosadnomie)

dobar dan, gospodine

znam da ovo nie word al nekak se bojim stisnut enter.
ovo je bio šift enter.

e ovo je bio enter.zapravo - dva.



vidi:
puuuuno entera.



***************************************************

Sjedim i čitam. samo sjedim i čitam.već danima. mogla bi rezervirat onai žuti kauč (?). posudila sam zbirku pjesama. negdje izmedu trijeznosti i mamurluka. oduvijek sam htjela čitati pjesme. pitam se, kako se čitaju pjesme? jel ih progutam sve odjednom ili jednu po jednu, onak danima il mjesecima da ih čitam? al onda moram zakasninu platit.


***************************************************

prie nekih par dana neznam zaš al došla sam tu i vidla ovai slavni komentar dole i došlo mie da popizdim jer isuse kolko ljudi ima na ovom svijetu koi očito nemaju život. al onda se nekak sjetim PA GLUPAČO pišeš po javnim površinama praktički, čovjek te sam došo ispravit.

nekak se pomirim s tim na kraju.iako znam napisat pauerful (POWERFUL - vidiš?) al u tom trenu je to bila zauzeta adresa a ja sam bila pod totalnim dojmom blog točka haera da nisam mogla smislit niš drugo. s vremenom te to popusti.ali, gospodine, čemu tolika anonimnost?

moja savjest je čista.


***************************************************

disam?
pa zbuksam se tu i tam.
više tam neg tu, al doro.


**************************************************

odrezala sam nokte i nekak je sve čudno.


**************************************************

srela sam ga neki dan.

stvarno neznam di bi više smjestila njegov pozdrav il pogled il osmijeh.
nekak tie mučno nakon sveg.
i znaš da nema više prilike.
al si kreten.

i pozdraviš ga nazad.

**************************************************

neznam šta sam sve pomiješala te večeri.nekak je sve u magli, al bilo mie zabavno.nie mi bilo zlo ni niš. samo sam grO puta išla na wece. jebemu fiziološke potrebe. kroz mene piva sam prolazi.ko da neam jetru.uglavnom, između onog wecea u kojem je plus pedest bilo i zelenih površina našeg grada, negdje usput,rekloh,super sam se zabavljala.

a da tek vidiš onai u Luvru!!!!

*************************************************

i dakle sjedim ja u subotu ujutro, vrlo rano jer tako je naredila frizerka, a nju se mora slušat,u frizerskom salonu 10 metara od svog doručka i gladujem.farba mi stoji na kosi već sat vremena, a ona me zaboravila. prvo dođe neka teta, Hercegovka, susjeda (ona koja jede lopte.il ih je jela. neznam.bili smo djeca.) i razglaba pol sata o tom kak ide u Hercegovinu s mužem za Uskrs i kak joj kći nema dečka i kak će joj se sin oženit.al onim booolnim,hercegovačkim naglaskom.uz puno turcizama. nikak da mi to sjedne. tai govor. nekak nemrem to probavit,. no doro, ode ona, zadovoljna svojom novom frizurom koju neću komentirat, neznam tolko gadnih riječi (uz svo dužno poštovanje,teta susjeda,živimo u dvajest prvom stoljeću.)
zatim dođe neki gospodin i priča s tetom frizerkom o tom kak se mladi ubijaju u zadnje vrieme i kak mi nismo normalni i da nam trebaju psihijatri. doro, možda i nismo, al ko si ti da nam sudiš. neznaš ti kak je nama (TETA ŠTEFICAAAA PEČE ME GLAVAAAAA) nije me čula. možda bi to sad trebala reć na glas. ko da mi je pročitala misli. upravo mi ispire boju.

jeote kaksam smeđa sad.

**********************************************

neznam kak al nekak nemrem nać šalicu koja je bila tu dva sata agou.ne kužim. idem ju tražit.

**********************************************


hvala vam, gospodine.

AMATURUS

ocu citati. i nestajati u prostranstvima, tamo iza, daleko, daleko od svih problema i udisati svjez morski zrak. slusati instrumentalnu glazbu i zivjeti sum uspomena ma koliko god one bolne bile. i prisjecati se mirna jer znam da u tom trenutku JA upravljam sobom i nitko, ali bas nitko to ne moze promijeniti. i jer znam da mogu odustati u svakom udahu i dignuti pogled i vidjeti zvijezde na vedrom nebu. i traziti nesto u njima, nesto, sada ne znam sto, ali saznat cu cim ih vidim. i tako svaki dan. jer ako pronadem prijatelja u sebi ne treba mi jos jedan vani? to je samo jos jedna nepotrebna bezizlazna situacija. ovisis i ovisan si. jer sto ako ti okrene leda. vezes se, jebiga. ali sto ako ti okrene leda?






ja ne zelim biti mali zeleni papiric, a tiiiii? >:(
svaki dan govorim sama sebi. zajebi meduljudske odnose, ak nisam dobra sama sa sobom, nisam niskim.







inace ne razmisljam ovako??
samo sam razocarana, eto.

podi sa mnom i plesat cemo na kisi.

isto je sve.
koliko se god trudila, isto je.
vec se pomalo glupo osjecam.
izjavljujem ljubav biljkama.
poistvjecujem se s mrtvom prirodom.

zar je previse traziti od najbolje prijateljice da uvijek bude tu, negdje?
ona to uvijek moze.
zasto ne bih mogla i ja?

uske traperice. razmjeri. hladan rucak.

hmm.
nakon svega:
ponekad se stvarno pitam ima li smisla
jer svi znamo kraj?
jer nikad ne znas kad ce se preokrenuti
rezultat utakmice
oblaci u sunce
i jer znas da je ponegdje 68 zapravo 89
al nikad neznas
jer gledas samo onako kako mozes i znas u tome trenutku
i ni ne pomisljas pogledati naglavacke.
i ima li sve svoju svoju svrhu?
ljudi odlaze i dolaze
glume da placu
glume da smiju se
a zapravo ne znas sto im je na dusi
i nece ti nikada ni reci
jer ponekad ni oni ne znaju sto im je na dusi.

ne znam.

za mene sve ima svoje zasto.
osim ponekad.

plan za spasavanje svijeta.

mirna mjesta na koja nitko ne zalazi.
mnogi ni ne znaju da postoje.


zagreb je srednjovjekovni grad. ali sada vise nije srednji vijek. doba tehnologije uvuklo se u kosti ovog malog glavnog grada. nitko vise ni ne pomislja na srednji vijek. niti na ista staro. ili mozda.

mali stan u centru. u podrumu tipicne visoke zagrebacke zgrade. pogled na jednosmjernu ulicu. drvored kesten, topola i lipa duz ulice. stan od dvije prostorije. dvije velike prostorije. visokih stropova. jako visokih stropova. ukrasenih stropova. mali prozori, sa vanjske strane potporeni resetkama. stan je u podrumu, ne zaboravimo. zamisljeni pogled kroz njih moze vidjeti tek cipele uzurbanih poslovnih ljudi i pokoje dijete. stan je namjesten antiknim namjestajem. drvenih izlizanih parketa. ispunjen toplinom i mirisom medenjaka. sa stropa vece sobe visi ogromni luster. bogat, ali jednostavan. soba je ujedno blagovaonica, citaonica i dnevni boravak. na sredini, odmah ispod golemog izvora svijetla, veliki je drveni stol sa osam stolaca. na njemu je nadnaravno velika vaza iz koje gotovo ispadaju karanfili. covjek ne bi nikada ni pomislio tu ogromnu stvar staviti na stol. bila je vise za staviti na pod? na najvecem zidu velika polica za knjige. pokriva ga cijelog - s lijeva na desno, od vrha do dna. ispunjena knjigama do zadnjeg mjesta. uz nju, tik do prozora, velika je stara fotelja s ruckama kao da ih je netko prekrio svojim drvenim sakama. zelenog tapecira sa dva poveca jastuka. maleni stolic pokraj i na njemu telefon (mali, nazalost nezaobilazni dasak vanjskog svijeta, ali ipak ne odskace od vremena koje je kao stalo na ovom toplom mjestu) i s malenim, sasvim malenim ladicama (jedva za kljuceve ili olovku?). na drugom manjem zidu ormar - ne vleik, ali dovoljan za potrebe stanara (iako doista nije vazno tko ondje zivi) ispunjen posudem. plavi pribor za caj. vaza osusenog poljskog cvijeca. slike obitelji na pozutjelim papirima. sitnice. na zidu lijevo slike ne tako istaknutih slikara, poneka crno bijela; mala komoda sa isto onakvim malenim ladicama (doslo je u kompletu iz neke strane zemlje pocetkom minulog stoljeca?). na vrhu komode svijecnjak, vec odavno bez svijeca. i malene figurice slonova iz svih dijelova svijeta. (svatko ima neki hobi, neku strast?). na podu golema visoka svijeca debela toliko da se ne moze obuhvatiti rukum. nalik onim liturgijskim, ali bez ikakvih obiljezja. gori vec neko vrijeme. vosak kapa, ali je toliko velika da se zaustavi vec nakon nekoliko trenutaka. na zadnjem zidu prozori. velike bez lagane zavjese uredno skupljene na stranu. dvometarski sat u praznini izmedu dva prozora. vrijeme je za caj. i dobru knjigu.
na podu debeli stari tepih. mirise na baku, davne dane djetinjstva i stare americke filmove. zaustavimo li sve na trenutak izgledalo bi otprilike ovako:














___________________________________________

Feba, zelim ti biti prijatelj i osluskivati s tobom rijeku, i sakupljati skoljke.


previse citaju. slova postaju manja.


kraj knjige je kraj samo i jedino knjige. a pocetak svega ostalog.

iskljuciti se da bi vidjeli stvari.
ukljuciti se da bi vidjeli ljude.

pauza. prevrti na pocetak.

jedan korak unaprijed, dva unazad. [enter]
jedan korak unaprijed, dva unazad. [enter]
jedan korak unaprijed, dva unazad. [enter]
jedan korak unaprijed, dva unazad. [enter]
vrtnja?



vrtnja:
1. na vrtuljku
2. osjecaja
3. dnevna cirkulacija
4. pravilno izmjenjivanje odredenog broja stvari
5. stop. korak unaprijed.

stop.

Feba ne zeli.




"moze li on fotografirati mrak? pomisli trenutak prije nego utone u san."

biti sretan

kad si sretan lupi dlanom ti o dlan.








umjetnici su luđaci svoga vremena. tek kad im tijelo izjedaju crvi i ini stanovnici dubljeg sloja zemlje pocinju nesto vrijediti. dotad su samo bica bez osjecaja za realnost. a zapravo oni su jedini koji posjeduju taj osjecaj. oni zive ispred sutra. to je tesko postici. i najcesce su osamljeni (jer takvih kao oni je malo) ,ali i sretni. na neki svoj nacin.





tko uopce moze prihvatiti cinjenicu da je svaki smijeh, svaka suza prilika za novi zivot? za novi zivot u tebi, unutra, daleko od ociju ostalih. zbunjujuca za one koji ne vole promjene. oslobadajuca za one koji ceznu za njima. na nama je pomaknuti ruke s koljena.








MOJ (NOVI) PLAN ZA SRECU

1) ja imam moc.
2) sreca je unutarnje stanje i nista vanjsko ne utjece na nju.
3) sve se dogada s razlogom.
4) ako si nesto ne mozes objasniti, tu je da naucis nesto novo.
5) ljudi su razliciti - shvacanje im je razlicito, postupci razliciti.
6) biti hladan, a opet, biti covjek.
7) dobra glazba, dobra knjiga, 10 minuta sam sa sobom.
8) ljepota je u malim stvarima.
9) prijatelj. puno prijatelja.
10) ispeci pa reci, ali spontano.
11) male, nepotrebne sitnice koje izmame osmjeh na lice.
12) zdrav dorucak, voce i povrce, ponekad koja slabost.
13) pjesme.
14) upijati sunce da imam zalihe za kasnije.
15) dovoljno sna.
16) diviti se ocima, a ne prstima.
17) obaveze izvrsavati na vrijeme - da ne bude stresa.
18) prvo i najvaznije - slusati.
19) tjesiti.
20) ponavljati napamet naucene recenice dok ne povjerujes u njih.
21) smijati se, ali ne potiskivati ostale osjecaje u sebi.
22) ohrabriti.
23) vjerovati u sebe i u druge.
24) pricati tiho i mirno, ali da se cuje daleko i da se tlo zatrese.

....






kad si sretan ti ponovi ovo sve.

SOMETIMES IT'S NOT ENOUGH TO LOVE.

bozic.
zavaljena u vrecu od stiropora. tri mirisne svijece gore vec par sati. dobra knjiga. utjehe filozofije. vino. rafaelo i bozicni keksi. mir. ugasen mobitel. razmisljanje. unutarnji mir. juha sa ukuhanim rezancima iz salice. mary poppins. glavobolja. toplina. bozicne pjesme. tisina. snijeg. pavel. zeleni caj. blaga mucnina. nista strasno. bozicni rucak. osjecaj lagane srece. zelja za novom godinom. planovi za ostatak ove vec minule godine. djetinje igre s hrckom. ponekad koja pjesma. smirenost. dugo ocekivana radost. i nada. radost stavljanja glazbe na mp3. hocu li jos i ovo? zivotne spoznaje. vec zaboravljene. ljudi prebrzo zaboravljaju. ono najvaznije ostaje u meni. potreba za prijateljem. (jesam li ih sve odbacila vec?)







bozic.
umalo savrsen bozic.
glavobolja. toplina. pavel. snijeg.
nista strasno.

moras prvo puzati da bi znao hodati

Ako ne postoji scenarij za zivot, onda ga moramo snimiti sami.
Osmisliti sami.
Ali ako se nadas da ce zivot bar jednom zapoceti nesto sam, bez da ti imas prste u tome, onda ta teorija nema smisla.
Shvacas li sada zasto sam toliko zbunjena?







ne znam sto zivot ocekuje od mene
ne znam ni ocekujem li ja ista od njega
bojim se buducnosti i onoga sto ona nosi
bojim se ujutro ustati iz kreveta da ne uprskam sudbinu
i da ne bude jos gore.
bojim se progovoriti
jer ce se sve krivo protumciti
bojim se poduzeti
bojim se zapeti
bojim se da se nece isplatiti.

strah me je prozivjeti ovaj zivot do kraja
i bojim se da na kraju necu biti fascinirana onime sto cu postici i za sto cu se cijelo vrijeme boriti






zelim biti posebna.a bojim se toga sto mi to donosi.










i izbrisat ce tvoj broj.
odabrat ce duzi put da te ne sretne dok prolazi kroz grad.

pokusala je plakati, ali jednostavno nije islo.

pitam se ponekad osjecaju li svi ljudi neki miris na isti nacin.
ako svaki covjek ima drugaciji pogled na svijet, drugacije iskazuje emocije, drugacije sanja i drugacije razmislja; zasto onda ne bi drugacije osjecao i miris koji njegov prijatelj osjeca na neki svoj nacin.

bla: "osjecas li ovo?"
on: "da"
bla: "kak dugo nisam osjetila taj miris jorgovona"
on: "ma statie,jesi ti luda, toe cuspajz od graska"

O_o

mislim da nije ni vazno kako se sad osjecam. nije potrebno to pisat. maja ce opet rec da nisam prazna cim kazem da jesam. zato to ni necu rec. ja znam kako se osjecam i to mie dosta.

pao mi je mrak na oci taj dan. dojurio je, taj xy sa svojom yx curom i xyxyxyx ekipom. samo se nesto prekinulo u meni. taj smjesak koji mu je upucen nije bio iskren.zapravo,nije ni postojao. to je bilo kao da je netko zamrznuo sliku na trenutak. to JE bio smjesak, ali onaj smjesak od minutu prije,ali ne smjesak koji bi mu pokazao da mi se jos uvijek svida. od soka sam ga zaboravila skinuti sa lica.

ne. ne svida mi se vise. a najtuznije je to kai neznam ni zasto mi se svidao. i ako se ne vrati na ono sto je nekad bilo, to vjerojatno necu ni saznat. a nece se vratit. ljudi se prebrzo mjenjaju.

zivot mi pokazuje zube. hladno je. rukavice ne pomazu.

lezala je u liscu
i gledala u nebo.
ne znam je li cekala
da iscezne ovo sumorno jutro,
ili je zaspala
i sanjala stvarnost.
gledao ju je i bila je prekrasna.

zaboravila je da postoje ljudi
znala ih je po pricama
ali nije vjerovala u njih.
iznevjerila je samu sebe
bacivsi se u lisce
(a obecala je da ide ravno doma.)
gledao ju je i bila je prekrasna.

nikome nije bilo cudno
sto su joj usnice plave
a tijelo tromo.
ne zele ju prekidati u njenom miru.
gledao ju je i bila je prekrasna.

jucer je zadnji puta udahnula.






___________________________




KONDOM GLAVU CUVA.

tko laze, taj i krade.

Predizborna sutnja.
Preglasna je to tisina.
Zatvorimo li im usta,
lagat ce svejedno.
Zacepimo li im nos,
nece osjetiti vonj svojih djela.

Predizborna sutnja?
Postizborna sutnja.
To je to sto nama treba.


:s

Udi tiho u smiraj dana
U njegov stan
Na prstima barsunasto odseci
U podrum, bez daha
Bez zvuka
Da ne probudis lava u njemu
I razbij to stakleno zvono
U kojem me drzi..

I neka tupi komadici stakla
Bodu njegovo srce i koljena
Dok kleci i roni krvave suze
Kroz zatvorene oci pune bola
Neka te to ne dira
Otupi
I samo me oslobodi.

I onda odi, jednako tiho kako si i dosao
Ne okreci se
Brisat cu mu suze
Ne mrzi me
Samo odi i zalij ruze
U gredicama na prozoru
Stoje iza zavjese i venu tuzno.






Znam.svi cemo jednom disati.

˙˙˙ - - - ˙˙˙

ocekujes li ocekivano?
znas li da je zivot nepredvidljiv?
nevrijeme je uvijek u atmosferi
jednom ce popustit -
neizbjezno je.
sunce ce sjati.
znas li to?
i iza oblaka
i iza magle.
zivo je. ovdje je.
tvoja ruka na mome koljenu,
tvoja kosa i tvoj miris
polako iscezavaju.

pocela je kisa.
tiho pada,
osjetim je na obrazima.
nemas kisobran i kreces kuci.
volim te i po ovoj oluji
ali ti se bojis grmljavine.
*(palim cigaretu. u salici je talog)*
moj mir je u meni.
tvoj je kod nje.
tamo ne sijeva.

ocekivanje neocekivanog ?

sjecas li se?
bila je jesen.
davno je to bilo.
bili smo mladi,
sjecas se?

rukom si mi dodirivao obraze,
a ja sam te voljela.
sve je bilo jasno
svijet se okretao,
ali mi nismo marili.
kaputi su nam bili preveliki,
sjecas li se?

pricali smo o zivotu.
bili smo sigurni
da mozemo promijeniti svijet.
sto god su nam govorili
nije dopiralo do nas.

sjecam se
bilo je nezaboravno.
u jutro,
tijekom dana,
i navecer.
nitko osim tebe.

take my photo of the wall if it just won't sing for you

oke.ovo me ubilo.zasto.
ja tu dusu na dupe ispustam i jebem svima sve i sebe unistavam i mrzim i sve
i riskiram jer "ko riskira profitira" QRAC - rec cu vam ja
i zivomise jebe.
ja sam tu jadna i ponizavam se gooooooooot i i i
i i
i spremna sam te voljet i sve
a ti mi ni sansu nedas.ni sebi sansu nedas,
koi je tvoi problem.
i svaki put kad te vidim dusa mie u grlu i jednostavno ju zelim ispljunut van ko klupko vune i rijesit je se jer grebe uzasno grebe i boli i nemogu to vise
al ju sam gutam nazad ko knedlu (isuse nevolim knedle jerto ironija??)) i tak u krug i isuse idem u krug i vrtim se u krug a krug je tak smijesan horor i obozavam glupe digresije i aha uglavnom u krug a zapravo nevolim ni vrtuljke jermise uvijek riga od njih i cek valjda mie zato zlo kad pomislim na tebe?

ili je ljubav.
?
nie.toe nemoguce.
to ne postoji ne?
pa jasno da ne,
suti.

ne komentiraj ovo.
bolestan si ak komentiras ovo.
shvati ovo kao pricanje sam sa sobom-

i dodem doma i pitame stara kai mie i ja kazem da sam posvadana i pita zena pa skim si posvadana i ja kazem sama sa sobom i ne pricam sama sa sobom a posto sad pricam sa njom a toe ko da pricam sama sa sobom sad cu zasutit i otic u sobu.

isuse nemoguvise.povuci me nazad.povuci me nazad.

ja sam kamen, hvala na pitanju. :(

da.kamen sam.
isusekaktomrzim
aajklhkfjlg
tako mie tesko isuse nemogu vise zivjet sama sa sobom,nemogu.
idem si na zivce i izludujem se.
nemogu vise.
dajem okolo savjete i pricam prazne, hladne pateticne fraze kojih bi se zapravo ja trebala drzat a ne drzim se al ih svejedno govorim drugima u nadi da ce me bar oni poslusat ak vec ne mogu sama sebe poslusat.a zapravo uopce ne vjerujem u te rijeci.ne vjerujem u sebe vise.ne vjerujem uopce.opcenito ne vjerujem.i mislim si,bice mi lakse ak im pricam ta sranja,manje ce me pec savjest ali ne,pece me jos vise i unistavam se i unistavam njih i taako sam zla i prazna i ..
ah...
ocu zaspat.i jest voce.ocu proljece.ocu ljeto.ocu bit sretna.ocu njega.ocu da izade iz moje glave.ocu da jedina opsesija budem ja sama.ocu da prestane.ocu disati.

zelim da sve ovo nestane.

ovo se ne dogada,ovo ne postoji

...


vec danima nista ne postoji.
sve je sivo
prazno
nepostojece
nerealno
tuzno
jesen je i umire jos jedna godina.
to jednostavno ne mogu podnijet
umiru ljubavi
umiru osjecaji
ostaje samo gola dusa
ranjiva
sama.
isuse.ovo ne moze dobro zavrsiti.
treba mi pomoc.


"ljubav je srediste zivota.ona daje smisao zivotu.netko jednom rece kako treba voljeti bez obaveza i ocekivanja.osjecaj u drustvu voljene osobe je poseban.kako prepoznati pravu ljubav?zaljubljenost je privremena strast,rad hormona,medusobna privlacnost.tada se zna kazati - kemija.ljubav je pak prijateljstvo koje izgara na poseban nacin.to pusta korijene i raste s vremenom.zaljubljenost se ocituje u nedostatku sigurnosti,uzbudenju i nestrpljivosti,ali ne i u potpunoj sreci i smirenju.razlog su tomu sumnje,pitanja bez odgovora i sitnice koje ne uocimo kod partnera,i koje katkad dovedu do razocaranja i nepovjerenja.ljubav je pak tiho razumijevanje i zrelo prihvacanje tudih mana.ona je stvarna.daje snagu,raste u nama i podupire voljenog partnera.svjesni smo da je tu,cak i ako voljena osoba fizicki nije s nama.velike udaljenosti ne razdvajaju,zleimo voljenu osobu pokraj sebe,ali cak i kada nije tu,znamo da je samo nasa i da je mozemo mirno cekati... u zajlubljenosti cesto nema povjerenja.opterecenost sumnjama i strahovima o iskrenosti...cesto je iskusenje da provjeravamo.ljubav,s druge strane,znaci povjerenje.smireni smo,stalozeni i sigurni.partner osjeca to povjerenje i jos vise vjeruje.ljubav je sazrijevanje prijateljstva.ako zelimo takvu vezu,pretpostavka joj je prijateljstvo.prijateljstvo izgraduje temelje za opstanak necega sto se i dalje gradi.kada smo u nekoga zaljubljeni,zelimo ga vezati za sebe nekim laznim,prividnim,stvarima i nametnutim odnosom.zarobljavamo ga posesivnoscu smatrajuci kako je to najsigurniji nacin da ga zadrzimo.ljubav se tada gusi.a ona je ziva emocija,koja ima svoj rast i svoj pravi trenutak za biti i ostati.kada se nekoga istinski voli,nema razloga panici.polako i sigurno treba planirati buducnost.ljubav je uzvisena,jer tjera da gledamo visoko i imamo visoko misljenje.daje samopouzdanje.ljubav nas cini boljom osobom nego sto smo to prije bili.jedna od najljepsih stvari u zivotu jest otkrivanje u ljubavi srodnog ljudskog bica.taj odnos traje i s godinama poprima poseban sjaj,dubinu,ljepotu i radost.ono unutarnje sazrijevanje izmedu dvaju ljudskih bica najcudesnija je stvar.ne moze se pronaci kada je trazimo ili strastveno prizeljkujemo.to je tek bozanski trenutak.trenutak koji se ne smije propustiti.ne smijemo sami odlucivati o kolicini ljubavi koju takav odnos zahtjeva.pogresno je planirati davanje,da pruzamo onoliko koliko smatramo da treba dati.prava ljubav u odnosima zahtjeva posebnu brigu.na nama je da prihvatimo i cekamo,jer to je ona prava sloboda.mudrost i hrabrost u ljubavi - moguca ili nemoguca misija? "

komentar: aha. *opca zbunjenost / sokiranost / samospoznaja*

nemogu ovako vise.
krivo vrijeme
krivo mjesto
krivi ljudi
kriva strana duse

(mislim da bih te mogla voljeti.
mozes li to podnijeti?)

post toka misli jer misli teku i jer nije sve kako treba biti i jer previse razmisljamo i to nije dobro jer se onda ne mozes opustit i zivjet punim plucima da bi to uspio trebas otic na kavu s anom pa da

u nekom potpuno neodredenom razdoblju osjecanja i zivljenja opcenito pocinjem se nesvjesno pitati neka pitanja, bezuspjesno ih pokusavajuci potisnuti u sebi. ne znam zasto covjek ima potrebu zivjeti u proslosti.istina, bez proslosti ne bi bilo sadasnjosti,a bez sadasnjosti buducnosti.ali zivjeti u proslosti znaci stalno nanovo stvarati istu buducu sadasnjost. i tako se zapravo vrtimo u krug.a svi to radimo,nema iznimke.ili zasto je tako malo potrebno covjeku da bude sretan a tako tesko to shvatimo. i treba li uopce razlog da budemo sretni? mozda mali poticaj da, ali sad nekakvo skidanje zvijezda s neba ili nekakav lazan ili umisljeni "vatromet" koji nas preplavi na tren ili dva?ne.ili identitet?sto je to zapravo?nije li upravo svaki, ali bas svaki covjek barem malo dvolican, trolican ili jos-vise-lican? ponasamo li se isto u skoli, kod kuce,u drustvu prijatelja, simpatije ,starijih, u tramvaju, na ulici, u kaficu? je li to stvar situacije ili osobe? ja ne vidim razliku. osoba je situacija. situacija je osoba. sve ovisi o trenutku.zivot ovisi o trenutku. jeste li ikada razmisljali o tome koliko je puta kraj bio blizu, ali je upravo trenutak bio odlucujuci i na neki nacin odgodio taj kraj? niste ili jeste,to sad nije bitno.bitno je da jos uvijek imamo pitanja koja mozemo postavljati i barem pokusati dobiti odgovor.
ljubav... svuda oko nas ljubav, samo u nasem zivotu nje prisutna.TKO JE TU IDIOT??? otvori oci!! nije uvijek sve namjesteno niti jednostavno. neki puta nije niti potrebno.zaista je lijep osjecaj osjecati se voljeno i potpuno,uskladeno srcem s nekim,nekim posebnim. no prvo moramo spoznati sebe,svoje potrebe,svoje osjecaje,sazrijeti,uskladiti um i srce,odrasti (barem malo...), zavoljeti,voljeti,voljeti..., intelektualno se uzdici, ojacati karakter, probiti cak i vlastite barijere,riskirati,mastati,oblikovati sadasnjost (da bi znali oblikovati buducnost..), pokusati, pasti, uzdici se ponovo, steci iskustvo, odabrati put, steci prijatelje, plakati, smijati se, vristati, sumnjati, mrstiti se, opustiti, uzivati, ZAPETI!
toliko se toga mora poklopiti...

i kako onda dalje kada neznas kako dalje?
kako kada jednostavno nije tvoj tip, nije mu ni blizu,ali ima ono nesto,ono sto te jednostavno...ah....
komplicirano je povrsnima.
jednostavno onima koji obracaju pozornost na detalje.
komplicirano je obracati pozornost na detalje.
(vrtim se u krug..?)

preuzeti marionete svojih licnosti u svoje ruke.
i plesati.
nista drugo.

da.kriv sam.otuširao sam se u čarapama.

savrsen osjecai.presavrsen.
kad udahnes i izdahnes.pa udahnes.pa izdahnes.
pa znas da si ziv.
pa se okrenes.
i sjedis na fontani.
i djeca trce iza tebe.
i rasparane su ti rukavice.
i pusis jednu za drugom...
i jedes cizburger s previse kecapa.
i jebiga al jednostavno previse kava ispijas.
i slusas nepoznatu glazbu
i lazes da tie dobra
i zaljubljen si
i to previse
i kasno je navecer
i hladno je
i moras doma
al to neznas
i zicas pare
i zivis samo za trenutak
i NIJE VAŽNO.

osjecam se zivom.



ajde sada svi oi skinsi dignite ruke u zrak.
tako.
sad svi oi skinsi koi imate curu dignite ruke u zrak
taaako.
ajde sad svi oi skinsi spustite ruke.
tako
vidite! sad vise nemate cure.
jednostavno,a?


opsesija mairom.